U osnovi PISA-e je dinamički model cjeloživotnog obrazovanja u kojemu se nova znanja i vještine, neophodni za uspješnu prilagodbu na promjenjive prilike u svijetu, neprestano stječu tijekom cijeloga života. Učenici ne mogu naučiti u školi sve što trebaju znati kao odrasle osobe. Da bi uspješno učili tijekom cijeloga života, trebaju imati solidnu osnovu u ključnim područjima kao što su čitalačka, matematička i prirodoslovna pismenost. Jednako tako, oni moraju biti u stanju organizirati i urediti svoje vlastito učenje, učiti samostalno i u skupinama te prevladavati teškoće u procesu učenja. Kako bi to postigli, moraju biti svjesni svog vlastitog procesa mišljenja te strategija i metoda učenja. Stoga, da bi se procijenili i ti aspekti, PISA ne procjenjuje samo znanja i vještine učenika, već se od učenika traži i da pruže informacije o svome stilu učenja, svojim motivacijskim sklonostima u različitim situacijama učenja.

Dakle, PISA procjenjuje stupanj usvojenosti znanja i vještina petnaestogodišnjaka, a također mjeri i opće ili kroskurikularne kompetencije učenika, kao što su strategije učenja, stavovi i uvjerenja učenika te pripremljenost za cjeloživotno učenje.

PISA daje odgovore na sljedeća pitanja:
•    Koliko su mladi ljudi pripremljeni za suočavanje s izazovima budućnosti?
•    Jesu li sposobni analizirati, logički zaključivati i djelotvorno priopćavati svoje ideje?
•    Jesu li sposobni i motivirani kontinuirano učiti tijekom cijelog života?
•    Jesu li neki načini poučavanja i organizacije rada škole djelotvorniji od drugih?
•    Koje obrazovne strukture i zanimanja povećavaju mogućnosti obrazovanja učenicima iz slabije educiranih i materijalno osiguranih sredina?
•    Koliko kvaliteta školskih resursa utječe ne postignute rezultate učenika?