 Matematička pismenost definirana je kao sposobnost prepoznavanja matematičkih problema, razumijevanja i angažmana u matematici te stvaranja dobro utemeljenih prosudbi o ulozi matematike, potrebna u sadašnjem i budućem osobnom, poslovnom i društvenom životu s vršnjacima i članovima obitelji te u životu kao konstruktivnog, zainteresiranog i promišljajućeg građanina.
Da bi se ta definicija prevela u procjenu matematičke pismenosti, utvrđene su tri široke dimenzije:
• Matematički sadržaj, definiran uglavnom s obzirom na opće matematičke pojmove na kojima se zasniva matematičko mišljenje (kao što su vjerojatnosti, promjena i rast, prostor i oblici, logičko zaključivanje, odnosi neizvjesnosti i ovisnosti), te samo sporedno vezano uz nastavne sadržaje (kao što su brojevi, algebra i geometrija). PISA organizira matematički sadržaj na temelju fenomenološkog pristupa opisujući sadržaj s obzirom na fenomen i vrste problema za koji je stvoren pod nazivom „sveobuhvatni pojmovi". Izvršen je odabir "sveobuhvatnih pojmova" koji će obuhvaćati dostatnu raznovrsnost i dubinu da se pokaže neophodnost matematike te koji će istovremeno predstavljati ili obuhvaćati konvencionalne matematičke kurikulumske cjeline na prihvatljiv način. Sljedeći "sveobuhvatni pojmovi" zadovoljili su taj preduvjet: promjena i odnosi, prostor i oblici, količina te neizvjesnost.
 • Matematički procesi definirani općim matematičkim kompetencijama. One obuhvaćaju korištenje matematičkog jezika, modeliranje i vještine rješavanja problema. Međutim, cilj nije razdvojiti ove vještine u različita ispitna pitanja, budući da se pretpostavlja da će za rješavanje bilo kojeg matematičkog zadatka biti potreban širok raspon kompetencija. Umjesto toga, pitanja su organizirana s obzirom na tri skupine kompetencija koje definiraju tip potrebne vještine mišljenja:
1) Prva skupina matematičkih kompetencija (reprodukcija, definicije i računanje) obuhvaća procese koji se najčešće procjenjuju u konvencionalnim matematičkim testovima. Riječ je o poznavanju činjenica, izvođenju jednostavnih računskih radnji, prisjećanju definicija, primjeni standardnih algoritama ili prepoznavanju ekvivalenata.
2) Procesi druge skupine kompetencija (povezivanje i integracija za rješavanje problema) započinju stvaranjem veza između različitih grana i područja matematike i integriraju podatke da bi se riješili jednostavni problemi. Unutar ove skupine kompetencija od učenika se očekuje da se uspješno snalaze s različitim aspektima prikazivanja, da su sposobni razlikovati i povezivati različite iskaze kao što su definicije, tvrdnje i dokazi, da uspješno dekodiraju i tumače simbolički i formalni jezik te da razumiju njegov odnos s prirodnim jezikom.
3) Treća skupina kompetencija ("matematizacija", matematičko mišljenje, uopćavanje i uvid) sastoji se od matematičkog mišljenja, uopćavanja i razumijevanja, a zahtijeva od učenika da "matematiziraju" situacije, odnosno da prepoznaju i "izvuku" matematiku ugrađenu u situaciju te da koriste matematiku kako bi riješili problem, analizirali, tumačili, razvijali vlastite modele i strategije te proizveli matematičke argumente, uključujući dokaze i uopćavanje. Ti procesi uključuju kritičko mišljenje, analizu i promišljanje.
• Kontekst (situacije u kojima se matematika koristi) - Važan aspekt definicije matematičke pismenosti jest korištenje i primjena matematike u mnoštvu situacija, uključujući privatni (osobni) život, školski život, rad i slobodno vrijeme, lokalnu zajednicu i društvo. Svaka situacija nalazi se na određenoj udaljenosti od učenika. Najbliži je privatni život (svakodnevnica), zatim školski život, posao i sport, iza čega slijede lokalna zajednica i društvo, a najudaljeniji su znanstveni konteksti. Bez obzira na to koliko su učenicima situacije strane, cilj PISA procjene jest osigurati da se zadaci temelje na autentičnim kontekstima koji se mogu susresti u stvarnom životnom okruženju. Međutim, time se ne isključuju umjetni izmišljeni konteksti, zasnovani na stiliziranom prikazu problema kao što je prometna situacija u nepostojećem gradu. |
|
